Oralne nuspojave kemoterapije, liječenje i prevencija

Kemoterapija je sistemsko liječenje zloćudnih bolesti kemijskim sredstvima-citostaticima. Oralne nuspojave bolesnika na kemoterapiji su učestala pojava, jer citostatici jako djeluju na stanice koje se brzo dijele pa tako osim na stanice tumora djeluju i na stanice u usnoj šupljini. Ozljeda oralne sluznice ovim lijekovima dovodi do nastajanja ulceracija koje predisponiraju bolesnika za nastanak raznih infekcija ali i problema s hranjenjem.

Nadalje, uslijed djelovanja na žlijezde slinovnice dolazi do suhoće usta koja ima za posljedicu nastanak infekcija u usnoj šupljini. Na kraju, ali ne najmanje važno kompromitiran je proces cijeljenja uslijed djelovanja kemoterapije na stanice. Oralne nuspojave uzrokovane citostaticima se dijele na akutne i kronične, pri čemu akutne traju u pravilu tijekom cijelog perioda liječenja citostaticima, a kronične čak i godinama nakon završetka terapije (kserostomija, promjena okusa, gubitak zuba, itd). Nuspojave kemoterapije u usnoj šupljini su najčešće oralni mukozitis, suhoća usta, periferne neuropatije i posljedice supresije koštane srži koje se očituju infekcijom u usnoj šupljini odnosno egzacerbacijom dentalnih i parodontalnih patoloških procesa te gubitak okusa. Čini se kako je skoro pravilo da u najmanje polovice bolesnika koji se liječe citostaticima dođe do pojave oralnog mukozitisa, obično 7-10 dana nakon početka kemoterapije. Simptomi se povlače 2-4 tjedna nakon završetka ciklusa kemoterapije.

Rizik od nastanka oralnog mukozitisa je vezan uz određene citostatike, prolongirano i ponavljano liječenje, također uz broj ciklusa i ovisno je o dozi koju bolesnik dobije po ciklusu kemoterapije. Liječenje oralnog mukozitisa se svodi na poboljšanje oralne higijene (pranje zuba svaka 4 sata s četkicom mekih vlakana), upotreba umjetne sline (Glandosane®, korijen bijelog sljeza, fiziološka otopina, bikarbonat, razrijeđeni hidrogen peroksid), upotreba preparata za liječenje mukozitisa (Gelclair®, Caphosol®). U svrhu smanjenja simptoma boli mogu se lokalno davati anestetici (Dolokain® gel, Xylocain® u otopini antiseptika) i benzidamin hidroklorid (Tantum Verde®) ali i peroralno analgetici.

Kod upotrebe lokalnih anestetika treba paziti da se ne smanji refleks povraćanja, da ne dođe do depresije ili ekscitacije središnjeg živčanog sustava odnosno da ne dođe do neželjenih kardiovaskularnih učinaka zbog pretjeranog korištenja lokalnih anestetika. Krvarenje u usnoj šupljini je relativno česta pojava u bolesnika na kemoterapiji jer ona djeluje na stvaranje trombocita u koštanoj srži čega je posljedica produženo krvarenje. U tom smislu gingiva može početi spontano krvariti, ali krvarenje može biti potaknuto četkanjem zuba ili jedenjem hrane. Budući da se uslijed kemoterapije mijenja osjet okusa bolesnicima se hrana može činiti neukusna, a i uslijed oralnih lezija oni mogu imati i nutricijske deficite. Lučenje sline se može stimulirati sa žvakaćim gumama i bombonima bez šećera, korijen bijelog sljeza (jednu žlicu čaja preliti s 1 dcl vode, ostaviti preko noći za ispiranje usta), maslinovo ili koje drugo ulje, umjetne sline i katkad limunada. Svakako se preporuča u ustima otapati kockice leda i piti tekućine na slamku. Bolesnicima se preporuča ne pušiti i ne piti alkohol, ne jesti začinjenu i kiselu hranu kao ni tvrdu i oštru hranu koja može dodatno oštetiti sluznicu, a ni ne piti pića s mjehurićima. Preporuča se i upotreba paste s fluoridima kao i meke četkice.